Ne kaže se džabe da ništa nije teško, ni život, ni poso, bilesi ni rat, ni robija sve dok ljudi ne otežaju. Kako otežaju tako znaju i olakšat i pomoć ti kad se najmanje nadaš. Insan ti je čudo. Evo šesta je godina u dobar čas odkako, osim mahale i penzionera iz preduzeća, niko nije ni znao za'me. Haj što nije znao inekako , al što sam tad mislio da je sve otišlo u helać i da nije ostalo ni ciglog insana, samo pasjaluk, pogan i krmaluk. Da sam tad umro i da je hodža pito hoćemo li mu halalit i svi rekli halalosum, meščini, usto bi i reko ne halalim ti Uzeire što nisi znao da još ima bukadar insana na čijim plećima stoji ovaj naš Dunjaluk, a još više onih koji su zaključali i dobro sakrili taj insanluk u sebi da im paščad ne bi pljuvala po njem.